Živimo u vremenu u kojem u velikoj mjeri možemo samostalno oblikovati svoj životni put, učiniti od sebe nešto dobro ili svjesnom odlukom propustiti tu priliku. Postoje stvari koje su nam zadane: psihobiološki faktori, okolina, talenti i potrebe, ali postoje i univerzalni moralni zakoni svijeta u kojem živimo. Svatko od nas ima slobodu pokoravati se zakonima…
Na internetu čitam savjete mladih – mladima: “kad ti se cura javi, nemoj joj odgovarati nego je ignoriraj, pa će ona misiti na tebe jer će je zanimati gdje si i što radiš”. “Ova tehnika će”, nižu se dalje mudri savjeti i pojašnjenja “natjerati svaku ženu da se zaljubi u tebe”*. Čini se da je teško…
Normalna je psihološka potreba da trebamo da nas netko voli i prihvaća; potreba za pripadanjem, za nekom zajednicom; potreba da tražimo duboku i iskrenu bliskost, da stvaramo harmonične uzajamne odnose. Prirodno je i zdravo da to tražimo. Ali ponekad ne ide tako lako. UMANJENA STVARNOST Većina ljudi se, duboko u sebi, boji – biti…
..i onda dođe jedan dan kad smo (pre)umorni od razočaranja u partnera, u zajednicu, u zajedništvo, u našu ljubav. Uvuće se u nas neka skepsa, tjeskoba, pomanjkanje snage i osnovana sumnja u sve što smo mislili da smo postigli, pa nam bude teško nastaviti dalje. Zagonetka možda glasi ovako: ako sam cijelo vrijeme dobra djevojčica…
Beskrajno ponosni na tebe tata ! https://www.24sata.hr/sport/kada-umrem-umotan-u-bilo-sjoru-niki-ispunili-zadnju-zelju-pokopan-je-uz-zastavu-hajduka-834375?fbclid=IwAR2RGOgaBwstgsYlh9dpg6yMR28FnU3J9Vfzu7CTuEETjH_Xbgstbdlu7K0 ONO ŠTO JESMO Normalno, svakodnevno razmišljanje o ljudskom životu kreće se u kategorijama kao što su prostor i vrijeme, ali životno iskustvo nam je pokazalo da ljudski bitak nadilazi te kategorije i da je u konačnici uvijek usmjeren prema smislu, neovisno…
Ponekad budućnost ne ispadne baš onako kako smo zamišljali. U nekom trenutku povjerujemo da smo baš mi onaj jedan sretnik u Mitu o ljubavi i čini nam se normalno da će to zauvijek tako i ostati. Ali, s vremenom se puno toga izmješa u zbrci događaja oko nas i postaje nemoguće popratiti sve promjene i…
Čujem tako puno prekrasnih stvari od ljudi koji mi dolaze. Ipak, posebno me dirnula poruka jedne sasvim neočekivane osobe koja je napisala da me ona razumije i da bi me voljela zagrliti kao sestru. Ne može prošlost imati takvu negativnu snagu kakvu nam pozitivnu snagu može dati jedna topla osoba. METRIKA SLOBODNOG IZBORA U neko…
Nakon uzbudljivog dana vikenda s društvom, legnem u krevet i razmišljam o prije, o ovdje i sada i o budućnosti. Promatrajući svoj život unazad, gledam koliko je svaki danas i svaki sutra bolji od bilo čega što je bilo u prošlosti. STOCKHOLMSKI SINDROM Promatram grupicu wannabe managera. Osamljeni, napušteni, izopačeni, ogorčeni, (auto)destruktivni. Jedni drugima…
Sjedimo na plaži na Žnjanu i pričamo o planovima za kraj ljeta, pa za jesen, pa za bližu i za dalju budućnost. Volim pričati o svojim željama i planovima sa prijateljem, on me pažljivo sluša i komentira na način da mi daje uvid u neke nove, bolje mogućnosti koje imam, a koje bi bez njegove…
Pita me jedna studentica, od dvadeset i nešto godina, kako da izračuna koliko joj vremena treba da se razboli od “loših misli” i loših stvari koje su joj se dogodile. Stisne me oko srca radi nje. Pomislim kako je vani veliki svijet i kako ima tisuće raznih izbora za nas, pa zašto bi netko izabrao…