Postavljanje granica prema društvenim mrežama postaje polako pitanje preživljavanja, a ne samo mentalnog zdravlja. Ljudski mozak nije stvoren za stalni protok informacija, nego za stvarne odnose.
U logoterapijskom smislu ovakvo ponašanje prekomjerne zaokupljenosti sa društvenim mrežama može se promatrati kroz ideju egzistencijalne praznine i bijega od susreta s vlastitim unutarnjim pitanjima.
U SLUŽBI ALGORITMA
Kada dugo skrolamo, naš sustav pažnje ulazi u stanje stalne pobuđenosti. Mozak tada dobiva niz brzih dopaminskih podražaja koji ga kratkoročno stimuliraju, ali ga dugoročno iscrpljuju. Posljedica je osjećaj nemira, smanjena koncentracija i mentalni umor.
Što je više brzih podražaja, to je teže kasnije zadržati pažnju na sporijim aktivnostima – poput čitanja ili razgovora s ljudima. Kada stalno skrolamo, lakše pobjegnemo od dosade, tuge ili unutarnjih pitanja. A čitanje, razmišljanje, introspekcija ili razgovor zahtijevaju sporiji ritam obrade informacija, koji postaje teže održiv nakon dugotrajnog skrolanja.
No upravo u takvim, sporijim i slobodnim trenucima, nastaje prostor za samorazumijevanje, refleksiju, osjećaje i smisleno razmišljanje. Ne radi se više samo o zaštiti pažnje, nego i o vraćanju prostora u kojem čovjek ponovno može čuti pitanja o smislu, odnosima, obitelji i vlastitim vrijednostima.
Granice nam vraćaju taj prostor.
KAD SKROLANJE PREUZME KONTROLU
Što se događa kada kompulzivno prekomjerno konzumiramo digitalne sadržaje?
Smanjuje se mogućnost koncentriranja- stalna izmjena kratkih sadržaja trenira mozak na brze prijelaze između podražaja, zbog čega se smanjuje sposobnost duboke koncentracije.
Postaje teže je održati fokus na svakodnevne obveze- mozak se navikava na kratke informacijske impulse, pa pažnja postaje fragmentirana.
Javlja se trajni unutrašnji nemir – brzi vizualni i emocionalni podražaji prekomjerno aktiviraju sustave nagrade i pobuđenosti u mozgu, što može povećati osjećaj unutarnjeg nemira.
Mentalni napor i kognitivni umor – velika količina informacija u kratkom vremenu povećava mentalni napor i može dovesti do osjećaja iscrpljenosti i smanjene mentalne jasnoće, pa posljedično i do težeg usvajanja novih informacija, što otežava dugoročno pamćenje i razumijevanje.
Smanjuje se prostor za refleksiju – kontinuirana stimulacija ostavlja malo vremena za tišinu, introspekciju i emocionalnu obradu iskustava.
Slabi sposobnost psihološke regulacije – digitalni sadržaj može privremeno odvlačiti pažnju od neugodnih osjećaja, ali dugoročno smanjuje sposobnost suočavanja s njima.
Granice prema digitalnom sadržaju zapravo štite naš živčani sustav od preopterećenja.
LOGOTERAPIJSKI PRISTUP I POJAŠNJENJE
Viktor Frankl je opisivao da čovjek, kada izgubi kontakt sa smislom, često traži distrakciju, stimulaciju ili konformizam kako bi izbjegao neugodan osjećaj praznine. U suvremenom kontekstu, društvene mreže mogu postati upravo takav oblik stalne distrakcije. Zastanite i razmislite:
- Što se događa u vama kada na trenutak nestane stalna buka informacija?
- Koje pitanje o vlastitom životu pokušavate ne čuti?
- Je li skrolanje način da popunimo tišinu u kojoj bi se moglo pojaviti pitanje smisla?
Egzistencijalno gledano, čovjek se razvija isključivo u odnosu s drugim ljudima, a ne u odnosu s beskonačnim nizom informacija. Samo stvarni odnosi s ljudima reguliraju emocije, dok digitalni sadržaj često samo odvlači pažnju od onog što je ljudsko u nama.
Postavimo zdrave granice prema društvenim mrežama, jer one štite vrijeme za obitelj, prijatelje i razgovor. Štite i vrijeme za čitanje, razmišljanje i koncentraciju. Drugim riječima, granice ne ograničavaju život – one ga vraćaju.
Zato je ponekad najzdravija odluka zatvoriti aplikaciju i otvoriti knjigu. 📚
Nika Bonetti
