Prilika za ulazak u novi partnerski odnos donosi osjećaj nade i olakšanje radi mogućnosti novog i čistog početka. Ipak, dogodi se da se ubrzo ponovno suočimo s ponavljanjem istih starih emocionalnih obrazaca – reakcija, očekivanja i razočaranja – s kojima smo se susretali i u prethodnim odnosima. Tada nam bude lakše sebi reći da je to loša sreća ili koincidencija, ali u stvari ova pojava nije slučajna, nego gotovo da je pravilo, a umjesto da očajavamo, mogli bi je promatrati i kao – poziv na upoznavanje sebe.
Iz logoterapijskog kuta gledano, čovjek nije određen prošlošću, nego je uvijek pozvan odgovoriti na ono što mu se u životu događa – slobodno i svjesno. Viktor Frankl naglašava da između podražaja i reakcije postoji prostor, a u tom prostoru leži naša sloboda i mogućnost izbora. Upravo tu leži i ključ za prekid starih obrazaca u novim odnosima.
Kotačići u mehanizmu međusobne povezanosti
Stari obrasci ponašanja i doživljavanja najčešće su načini preživljavanja – strategije kojima smo pokušavali očuvati sigurnost, pripadnost ili kontrolu. Kada su nam sasvim nesvjesne takve dinamike, oni se automatski aktiviraju i u novim okolnostima, onemogućujući istinsku bliskost. Logoterapijski pristup poziva osobu da ne ostane zarobljena u analizi prošlih rana, nego da ih prepozna kao izazov za odgovornost: Što sada mogu učiniti, unatoč onome što mi se dogodilo?
„Stari obrasci ne nestaju analizom, nego svjesnim življenjem novih vrijednosti.“ Elisabeth Lukas
U novom odnosu važno je njegovati svijest o smislu: umjesto pitanja „što ja dobivam“, korisno je pitati „što ovom odnosu mogu dati“, „što ovaj odnos traži od mene sada“. Takav pomak fokusa otvara prostor za rast, umjesto ponavljanja.
Kako resetirati svoje postavke?
Novi odnos ne traži savršenstvo niti žrtvovanje, nego svjesnost.
„Život se može razumjeti samo unatrag, ali se mora živjeti unaprijed.“ Søren Kierkegaard
U praksi logoterapije, proces može uključivati:
- Prepoznavanje ponavljajućih obrazaca (npr. potreba za kontrolom, strah od napuštanja, idealizacija partnera);
- Uočavanje vrijednosti koje osoba želi živjeti u odnosu (poštovanje, povjerenje, autentičnost);
- Preuzimanje odgovornosti za vlastiti doprinos dinamici odnosa;
- Usmjeravanje pažnje prema smislu koji se može ostvariti unatoč neizvjesnostima i ranjivostima.
Svjesnost – prostor slobode
Kada u novom odnosu prepoznamo da određene situacije pokreću stare emocije i automatizirane reakcije, to nije znak neuspjeha, već poziv na svjesnost. Logoterapijski pristup ne traži da mijenjamo prošlost, nego da joj damo smisao – da prepoznamo gdje nas život poziva da rastemo, a ne da se ponavljamo.
To je ponekad teško postići, ali ima ljudi koji u tome mogu pomoći.
Nika Bonetti
Elisabeth Lukas, Der Sinn des Lebens
