Događa li Vam se da uhvatite sebe kako gledate u prošlost i odjednom osjećate tugu, kajanje ili krivnju? Kada radite nešto drugo u danu, dogodi se nešto što pokrene sjećanja… neke misli o prošlim pogreškama, propuštenim prilikama ili nepravdama odjednom preplave Vaš dan….
„Ne možemo promijeniti prošlost, ali možemo promijeniti način na koji živimo s njom danas.“ .I.Yalom
Egzistencijalist I.Yalom govori o tome kako nas prošlost može oblikovati, ali na nama ostaje izbor kako je integriramo i kakav odnos imamo prema njoj – u sadašnjem trenutku. Ono što nas definira u ovom trenutku nije sam događaj iz prošlosti nego odgovor na pitanje što radimo sa svojim iskustvima i kakav izbor stava donosimo.
Vrijednost prošlosti I kako sa njom živjeti
Što točno znači “prošlost” ? Jeli to vrijeme koje je proteklo? Jesu li to sjećanja, emocionalne rane, pogreške naše ili tuđe, neka trauma ili jednostavno samo žalimo za nečim što je prošlo? “Ostaviti iza sebe”, znači li to zaboraviti, oprostiti, otpustiti, prihvatiti? Kako se postaviti prema svojoj prošlosti?
Prošlost je danas iza nas, a ono što se dogodilo u prošlosti nije samo neki događaj sam po sebi, nego je to sve što u vezi toga nastavljamo nositi sa sobom: interpretacije, uvjerenja, emocionalne reakcije koje nas još uvijek vezuju za taj događaj.
U Arhivi E.Lukas govori se o ljudima koji ostaju nepomireni sa prošlošću:
„Neliječena bol iz prošlosti često nas isključuje iz sadašnjeg trenutka — borba i strah nas odvlače iz ovdje i sada, pa ne vidimo mogućnost pomirenja.“E.Lukas
Živjeti s prošlošću ne znači bježati od nje niti je pokušati potisnuti. Umjesto toga, pozvani smo prihvatiti prošlost kao “riznicu smisla”. Ono što je bolno možemo prepoznati kao iskustvo koje nas je oblikovalo i osnažilo. Ono što je lijepo možemo njegovati kao trajnu potvrdu da je naš život već ispunjen vrijednim trenucima.
Otpuštanje I emocionalo oslobađanje
Otpustiti ne znači zaboraviti prošlost ili pokušati izbrisati ono što se dogodilo, nego promijeniti naš odnos prema tome. Prestati nositi teret prošlosti koji nas sputava.
Otpuštanjem omogućavamo emocijama da izađu na svjetlo – tek tada možemo upravljati njima : osvjestiti ih, prihvatiti ih, osjećati ih slobodno i izraziti ih na zdrav način.
„Someday, sooner or later, she had to give up the hope for a better past.“ ovaj citat I.Yaloma izražava realnost da klijent – ako je vezan za prošlost koja je nepromjenjiva – u nekom trenutku treba prihvatiti da se prošlost ne može „popraviti“, nego da se s njom treba naučiti živjeti na zdraviji način.
Emocionalno oslobađanje je onaj trenutak kada prestajemo držati bol zatvorenu u sebi. Tada se energija, koja je bila zarobljena u sjećanju ili osjećaju, oslobađa i ponovno nam postaje dostupna za život ovdje i sada.
Kako održavati novi stav i živjeti u sadašnjosti
Prema postulatima logoterapije naša prošlost nije mrtva, niti je teret kojeg se treba osloboditi. Pozvani smo prihvatiti je kao bogatstvo koje daje smisao našoj sadašnjosti, umjesto da bježimo od nje ili da je pokušamo zaboraviti.
Na taj način prošlost postaje oslonac, a ne okov. Ona nas podsjeća da smo već mnogo toga ostvarili i preživjeli – i da je svaka naša odluka danas prilika da obogatimo riznicu života koju nosimo zauvijek.
„Bol i tuga imaju svoju legitimnost; ali traženje smisla u njima — to je ono što nam pomaže da ne budemo zarobljeni prošlošću.“E Lukas
Trenutak „sada“ je uvijek prilika da oblikujemo ono što će trajno ostati u našem životu. To je korak prema slobodi, miru i unutarnjoj snazi.
Terapijskim jezikom: ostaviti prošlost iza sebe znači prepoznati i pojasniti što nas točno boli, prihvatiti što smo učinili i što su drugi učinili i naći snagu izabrati kako ćemo se odnositi prema svemu tome, danas.
To je ponekad jako teško, ali ma ljudi koji Vam u tome mogu pomoći.
Nika Bonetti
Gledanje u sunce, I.Yalom
„PAX i LOGOS – Arhiv Elisabeth Lukas”
Čovjekovo traganje za smislom, V.Frankl
