Ovaj tekst pojašnjava: — preformulacija iz “strah + patnja” u “izazov + mogućnost”
U razgovoru s ljudima promatram kako pronalaze svoje puteve prema rastu, otkriću i iscjeljenju. Neki dolaze sa strahom ili tugom, drugi u iščekivanju,neki s ljutnjom ili razočaranjem — no kad započnemo razgovor, na njima se vidi olakšanje i nova snaga. Upravo tada dobiva smisao i njihova priča — i naša zajednička.
Do sada već znamo da se ne možemo samo tako “odlučiti” promjeniti, pa da će se sve samo od sebe čarobno presložiti . Promjena nije uvijek stvar povoljnog izbora — često zahtijeva hrabrost, nježnost prema sebi i svjesno suočavanje sa onim što nas opterećuje.
Ovaj pristup sadrži element karakterističan za logoterapiju, a to je osvješćivanje i mogućnost izbora u vezi sa svojim životom.
Zaštita i snaga ili izbor stava
Ne radi se samo o zaštiti od neugodnosti, straha ili boli nego o izboru — što mogu učiniti s onim što mi se događa? Mogu li tu patnju i to što me muči okrenuti prema nečemu što ima smisla? Mogu li iz nje stvoriti novi pogled na situaciju, na razumijevanje sebe i okoline ili iz toga stvoriti vrijednost koja me obogaćuje i osnažuje?
Razgovor dobro dođe kad osjećamo da je svijet vani velik i ne uvijek lijep. Kad u njemu svakodnevno nailazimo na priče o smrti, nasilju, nepravdi, patnji i manipulacijama. Instinktivno se mičemo od toga jer je tako lakše funkcionirati, ali sve to ipak negdje u nama ostaje. Ispod površine se skupljaju osjećaji nemoći, krivnje, potisnute ljutnje koji počinju utjecati na moje raspoloženje, odluke i odnose.
Razgovor dobro dođe i kad me sitnice počinju izbacivati iz ravnoteže. Nešto naizgled beznačajno — pogled, riječ, situacija — i odjednom se diže nemir, tjeskoba ili stari strah, koji je trebao biti davno iza nas. Ništa dramatično, ali dan po dan se nakuplja.
Napetost, sumnja, nemoć, povlačenje u sebe, može se povremeno ignorirati — ali ako osjećate da to već predugo traje, to se polako pretvara u ozbiljan problem.
Kvalitetan ljudski život ne stavlja fokus samo na “preživljavanje” nego na smislenu reakciju na izazove iz okoline.
Poziv na razgovor
Razgovor dobro dođe u onom trenutku kada se sjetim da imam djecu koja me gledaju i slušaju — i koja uče iz svega. Ne samo iz onoga što im svjesno želim prenijeti, nego i iz onoga što bih im najradije prešutjela ili sakrila od njih. Oni uče iz mojih reakcija, iz načina na koji se nosim s napetostima, iz mojih sukoba, ali i iz moje tišine, iz onoga što ne izgovaram, a ipak oblikuje moje ponašanje.
Želim im pokazati da je moguće zastati. Da je moguće pogledati sebe bez osuđivanja i preuzeti odgovornost za vlastite izbore. Da ne moramo stalno živjeti kao žrtve okolnosti, ali ni provoditi život u neprekidnoj borbi sa sobom i sa svijetom. Želim da od mene uče kako se teškoće mogu nositi s dostojanstvom, kako se emocije mogu prepoznati i kako se, čak i u zahtjevnim okolnostima, može birati smisleniji i mirniji odgovor.
Razgovor mi u tome pomaže — jer mi daje prostor da to najprije naučim sama.
Pravilo glasi: ako sada ne zastanem i ne naučim ono što mi je potrebno, kasnije će to biti teže. Ne zato što sam slaba, nego zato što neke stvari traže vrijeme, pažnju i svjesnu odluku. A razgovor može biti upravo to — prostor u kojem počinjem birati drugačije. A bez toga nema promjene.
To je ponekad jako teško, ali ima ljudi koji u tome mogu pomoći.
Nika Bonetti
