Postavljanje granica prema društvenim mrežama postaje je pitanje preživljavanja, a ne samo mentalnog zdravlja. Ljudski mozak nije stvoren za stalni protok informacija, nego za stvarne odnose.
U logoterapijskom smislu ovakvo ponašanje može se promatrati kroz ideju egzistencijalne praznine i bijega od susreta s vlastitim unutarnjim pitanjima.
U SLUŽBI ALGORITMA
Kada satima skrolamo, naš sustav pažnje ulazi u stanje stalne pobuđenosti. Mozak tada dobiva niz brzih dopaminskih podražaja koji kratkoročno stimuliraju, ali dugoročno iscrpljuju. Posljedica je osjećaj nemira, smanjena koncentracija i mentalni umor.
Što je više brzih podražaja, to je teže zadržati pažnju na sporijim aktivnostima poput čitanja ili razgovora s ljudima. Kada stalno skrolamo, lakše je pobjeći od dosade, tuge ili unutarnjih pitanja. Čitanje, razmišljanje, introspekcija ili razgovor zahtijevaju sporiji ritam obrade informacija, koji postaje teže održiv nakon dugotrajnog skrolanja.
No upravo u takvim sporijim i slobodnim trenucima nastaje prostor za samorazumijevanje, refleksiju, osjećaje i smisleno razmišljanje. Ne radi se samo o zaštiti pažnje, nego i o vraćanju prostora u kojem čovjek ponovno može čuti pitanja o smislu, odnosima, obitelji i vlastitim vrijednostima.
Granice nam vraćaju taj prostor.
KAD SKROLANJE PREUZME KONTROLU
Što se događa kada kompulzivno prekomjerno konzumiramo digitalne sadržaje?
Smanjena mogućnost koncentriranja- stalna izmjena kratkih sadržaja trenira mozak na brze prijelaze između podražaja, zbog čega se smanjuje sposobnost duboke koncentracije.
Teže je držati fokus na svakodnevne obveze- mozak se navikava na kratke informacijske impulse, pa pažnja postaje fragmentirana.
Unutrašnji nemir – brzi vizualni i emocionalni podražaji aktiviraju sustave nagrade i pobuđenosti u mozgu, što može povećati osjećaj unutarnjeg nemira.
Mentalni napor i kognitivni umor – velika količina informacija u kratkom vremenu povećava mentalni napor i može dovesti do osjećaja iscrpljenosti i smanjene mentalne jasnoće, te težeg usvajanja novih informacija, što smanjuje dugoročno pamćenje i razumijevanje.
Smanjen prostor za refleksiju – Kontinuirana stimulacija ostavlja malo vremena za tišinu, introspekciju i emocionalnu obradu iskustava.
Slabljenje psihološke regulacije – Digitalni sadržaj može privremeno odvlačiti pažnju od neugodnih osjećaja, ali dugoročno smanjuje sposobnost suočavanja s njima.
Granice prema digitalnom sadržaju zapravo štite naš živčani sustav od preopterećenja.
LOGOTERAPIJSKI PRISTUP I POJAŠNJENJE
Viktor Frankl je opisivao da čovjek, kada izgubi kontakt sa smislom, često traži distrakciju, stimulaciju ili konformizam kako bi izbjegao neugodan osjećaj praznine. U suvremenom kontekstu, društvene mreže mogu postati upravo takav oblik stalne distrakcije.
- Što se događa kada na trenutak nestane stalna buka informacija?
- Koje pitanje o vlastitom životu pokušavate ne čuti?
- Je li skrolanje način da popunimo tišinu u kojoj bi se moglo pojaviti pitanje smisla?
Egzistencijalno gledano, čovjek se razvija u odnosu s drugim ljudima, ne u odnosu s beskonačnim nizom informacija. Stvarni odnosi reguliraju emocije, dok digitalni sadržaj često samo odvlači pažnju.
Postavimo granice prema društv mrežama, jer one štite vrijeme za obitelj, prijatelje i razgovor. Štite i vrijeme za čitanje, razmišljanje i koncentraciju. Drugim riječima, granice ne ograničavaju život – one ga vraćaju.
Zato je ponekad najzdravija odluka zatvoriti aplikaciju i otvoriti knjigu. 📚
Nika Bonetti
