Jeste li se i vi našli u situaciji da pokažete drugoj osobi potrebu za nečim što vam je važno: nježnošću, ljubavlju, zajednički provedenim vremenom, a osoba na to ne zna odgovoriti? Kao da to ne zna primiti, kanalizirati, pa to jednostavno izgnorira? Ili se zbuni, ne zna šta bi odgovorila, postaje tjeskobna, povlaći se, lupa vratima i ljuti se?
Osjećate da tražite nešto sasvim prirodno – bliskost – a druga osoba reagira kao da je to nešto krivo ili da joj je previše. Što ako problem nije u tome što tražite previše – nego u tome što druga osoba ne zna što učiniti u toj situaciji – kako primiti ljubav i kako je dati?
KOME JE PREVIŠE, A TKO NE ZNA ŠTA BI?
Mnogi ljudi odrastu s uvjerenjima i emocionalnim obrascima koji nisu svjesno izabrani – nego naučeni. Ako naši roditelji nisu znali pokazivati ljubav na način koji dijete može razumjeti i osjetiti, dijete ne razvija načine kako prepoznati ljubav. Ne zna kako ona izgleda, kako zvuči, kako se prima – ni kako se vraća.
Kasnije u životu, takva osoba može ući u odnos koji je na kognitivnoj razini „dobar“. Partner je pažljiv, govori lijepe riječi, pokazuje interes. Ipak, nešto ne “sjedne”. Pohvale se ne doživljavaju, nježnost može izazvati nelagodu, a izrazi ljubavi prolaze kao da nisu upućeni njoj. Ne zato što ljubavi nema – nego zato što je neprepoznata.
U tom trenutku nastaje tihi raskol:
Jedna osoba daje i ne osjeća se prihvaćeno. Druga osoba prima – ali ni ne zna da prima, pa nema potvrde ni povratne informacije. Rezultat je da su oboje frustirani, počinje povlačenje, javlja se osjećaj odbacivanja, pa i emocionalne drame koje često završavaju razočaranjem ili odlaskom.
LOGOTERAPIJSKI POGLED NA PRIMANJE LJUBAVI
Logoterapijski pogled ovdje ide u jednom vrlo jasnom smjeru: fokus maknuti s pitanja “zašto se ovo događa?” na “što ovo od mene traži – kao osobe koja bira svoj odnos prema situaciji?”
U duhu logoterapije, ključ nije samo razumjeti dinamiku (tko daje, tko se povlači, zašto se to sve događa ili što se točno dogodilo u prošlosti kao uzrok ovoj dinamici), nego je ključ pronaći smisao i odgovornost unutar vlastite pozicije.
U takvoj situaciji, nekoliko je važnih logoterapijskih teza:
Sloboda stava – Ne možete natjerati drugu osobu da nauči primati ljubav, ali možete birati svoj stav prema tome, pa umjesto prihvaćati pasivno situaciju, mogli bi aktivno zauzeti stav i odlučiti:hoću li nastaviti davati ljubav na način koji me iscrpljuje? Hoću li moći u tom odnosu postaviti granicu? Mogu li prihvatiti realnost odnosa kakva jest ili ću se povući?
Razlikovati ljubav i neke druge nezadovoljene potrebe – Logoterapija vidi ljubav kao usmjerenost prema drugome – ali nikada kao gubitak sebe. Važno pitanje bi moglo biti: Tko sam ja u tom odnosu, da li djelujem iz slobode – ili iz potrebe da mi nešto bude potvrđeno? …jer onog trenutka kada ljubav prestane biti susret dvoje ljudii postane sredstvo zadovoljenja nezadovoljene potrebe, gubi svoju autentičnost i počinje rađati frustraciju
Prepoznati smisao u frustraciji (frustracija kao egzistencijalni signal)- Osjećaj da „ljubav ne nalazi put natrag” nije samo bol – to je informacija. Možda spoznaja o različitim vrijednostima u životu, možda o različitim kapacitetima za bliskost, a možda o vlastitom problemu da biram svaki puta iz početka ostati u odnosu u kojem nema reciprociteta? Mogli bi se zapitati: Što me ova bol poziva da promijenim, razumijem ili preuzmem kao svoju odgovornost?
Postaviti granice kao čin smisla, a ne odbacivanja –Postaviti granice nije suprotno ljubavi. Ponekad je to jedini način da ljubav ostane dostojanstvena. Možete voljeti osobu i istovremeno shvatiti da to nije odnos u kojem možete živjeti svoje životne vrijednosti.Možete ponuditi pomoć i učiniti najbolje što možete, ali ne možete učititi napredak umjesto nekog drugog.
Viktor Frankl je bio jasan, patnja sama po sebi nikada nije smisao – neke situacije traže promjenu, a ne podnošenje. Jer smisao odnosa ne leži samo u tome koliko volimo, nego i u tome gdje i kako biramo tu ljubav živjeti.
Ponekad je to teško prepoznati, ali ima ljudi koji vam u tome mogu pomoći.
Nika Bonetti
