Pitanje za promišljanje bi moglo biti: kako izgleda uspješan život? Kako su neki ljudi uspješni u onome što rade? Kako izgleda ispunjen i sretan život ?
Sposobnost da naučimo nešto novo i da to primjenimo započinje promišljanjem, propitkivanjem, čitanjem, učenjem, razgovorima s ljudima . Kad na postavljeno pitanje počnemo tražiti odgovor. Svaki puta kad nešto naučimo slika postaje jasnija, izoštrava se; već smo na putu onoga što bi kroz ta pitanja mogli postati, neke nove bolje verzije sebe. Nova znanja učimo od ljudi koji su tu bili prije nas, koji su jači, pametniji, iskusniji, učeniji ili drugačiji od nas, koji su se ostvarili i uspješno odgovorili na izazove i zadatke svoga života – a nas privlači pomisao da i mi budemo takvi.
Kad krenemo tražiti otvaraju se nove teme: što je za mene korisno, kako kvalitetnije strukturirati svoje vrijeme, što mogu bolje raditi, koje su moje sposobnosti, a koji su moji limiti. Svaki novi odgovor je bolji od onog što ne znam sada.
FOKUS NA RIJEČ
Riječ ima značenje, težinu, snagu, dubinu, važnost, svaka na svoj poseban i jedinstven način. Misli se sastoje od riječi. Komunikacija se sastoji od riječi. Molitva je riječ. Ideje koje dobijam i koje komuniciram su riječi. Potrebe izričem pravim odabirom riječi. Ono što me pokreće na akciju su riječi. Riječju objašanjavam što me smeta, riječima mogu izreći introspekciju i retrospekciju.
Riječ je početak svake promjene. Moramo se orječiti i opskrbiti pravim riječima u mislima i govoru da bi mogli kvalitetno voditi svoj život.
Već smo naučili iz iskustva da u životu uvijek idu zajedno dobre i loše stvari. Svaki napredak je ugodan, ali s njime dolaze i trenutci kad počinje izlaziti i i ono što nas plaši ili ono s čime nam se teško suočiti. Neugodno je, ali ipak je jako važno da se s time suočimo.
Možda su u pitanju neki teški problemi koji stišću ljudska srca, dovoljno strašni da se u jednom trenutku obeshrabrimo i sledimo od straha; možda su u pitanju jednostavno neke stvari koje nam je jako neugodno čuti; možda neka velika opasnost koju moramo riješiti za više dobro. Ali vrijeme ide i na nama je da preuzmemo odgovornost, poduzmemo nešto i počnemo rješavati ono što nam je zadano.
Problemi koji su pred nama nas motiviraju da se izvučemo iz kreveta ujutro, izdignemo iznad svoje patnje i potražimo rješenje. Ljudsko biće mora imati zadatke i prepreke koje u danu mora obaviti bez obzira koliko mu je teško ili od čega danas pati, stvari moramo rješavati jer to nam daje osjećaj svrhe. Samo na taj način nećemo biti dokoni, ogorčeni, besposleni, prezaokupljeni sobom, razvijati razne neuroze ili goru patologiju. Kroz patnju se sabiremo. Stvoreni smo da radimo i da patimo. Da preskačemo prepreke.
„Vrednote se javljaju u dnevnim dužnostima i osobnim zadaćama. Vrednote koje stoje iza tih zadaća mogu se očito intendirati samo kroz te zadaće“.V.Frankl
Avatura života sastoji se od svakog teškog početka koji moramo svladati, stalnih padova nakon kojih moramo tražiti motivaciju da nas digne natrag u borbu, postavljanja hijerarhije vrijednosti i ciljeva te nalaženja najboljeg rješenja . I tako ponovno i ponovno i ponovno. Bez toga život nema smisla, a bez smisla ne možemo živjeti.
“Imate moć nad svojim umom, a ne nad vanjskim događajima. Shvatite to i pronaći ćete snagu.” Marko Aurelije
Uvijek ići više i dalje, uvijek učiti nešto novo, to je avantura života.
TABLETA NEĆE TO RIJEŠITI
Mogućnosti života su svugdje na horizontu, cijelom njegovom dužinom, samo ih moramo dohvatiti. Moramo imati nešto u što vjerujemo i što je vrijedno borbe. Neodlučnost, neznanje ili strah od previše mogućnosti diže anksioznost, ali zato izabiremo samo jedan put i držimo se njega dokle god ide.
“Ako neko ne zna kuda plovi, nijedan vjetar za njega nije povoljan”. Seneka
Svaki dan trebam težiti nečemu i preuzimati odgovornost za svoje zadatke, u svakom danu nešto moram raditi. Ne mogu samo sjediti i čekati, puštati da vrijeme prolazi, bojati se promjene i ostajati u ulozi žrtve. Nije dugoročno dobro da drugi brinu za mene, život tako nema smisao. Moram raditi nešto važno: „ neke posebne životne zadaće, djelatnosti, u kojoj bi mogli pružiti jedinstven i nenadoknadiv prinos“ V.Frankl
Samo iz toga proizlaze dobri osjećaji, entuzijazam, znatiželja i motivacija za dalje; dobri osjećaji nikad ne proizlaze iz nemoći, neodlučnosti ili ostajanja na mjestu. Cilj koji sam izabrala mora biti visok da me stalno iz početka motivira da idem dalje. Samo takav cilj čini život bogatim, ispunjenim onim što mi treba: događajima, izazovima, uspjesima, ljudima i prilikama, usponima i padovima. Ne može liječnik na nekom odjelu riješiti tabletom našu volju za životom, našu borbu za sebe niti odrediti naše ciljeve, koga volimo i tko nas treba. To je naša osobna odgovornost „odgovornost kao temelj ljudske egzistencije“ prema sebi , ljudima i prema Bogu.
„Jao čovjeku čija se vjera u smisao njegova postojanja u tim trenutcima pokoleba.On tada ostaje bez ikakvih rezervi;one snage koje mu može dati samo pogled na svijet što se bezuvijetno afirmativno odnosi prema životu i to im onemogućava da u teškim trenutcima prihvate udarce sudbine i „moć“ sudbine kompenziraju vlastitim snagama“.V.Frankl
Moramo imati visoke ciljeve da bi ih stalno lovili. Ispuniti potrebe i talente je avantura života.
Koliko tereta iznesem toliko ću narasti.
PETAR PANOVI ILI NEŠTO GORE
Koja je uopće alternativa? Ostati dijete, biti beba koja ostaje beba? Samo ležati i čekati?
Petar Panovi nemaju hijerarhiju vrijednosti, izgubljena su djeca koja nemaju kuda, nemaju identitet, samo traže zadovoljstvo, ispunjenje nagona u jednom trenutku.
Život odrasle zrele ljudske jedinke je upravo suprotan tome. Tu smo da živimo u širem okviru od jednog trenutka. Da prihvatimo odgovornost, da budemo aktivni borci, da vodimo dinamičan, uzbudljiv život. Bez obveza, bez težnje, borbe i lovljenja cilja nema ni rasta kapaciteta ni širenja krila. A bez rasta nema kvalitetnog života.
Rast je ponekad kompleksna tema, ali ima ljudi koji Vam u tome mogu pomoći.
Nika Bonetti
V.Frankl: Liječnik i duša
V.Frankl: Čovjekova potraga za smislom