Pričam Jeleni kako ja “to” ne bi tako, kako je “to” napravila ta žena. Jelena me začuđeno pita:
“Pa, kak ne kužiš, ti si fighter, ona nije, ona to tak nemre, k’o ti“.
Da, trebala mi je Jelena da mi to kaže. Neke stvari u toj priči nisam bila vidjela. Možda svakome od nas treba ponekad pomoći da uvidimo neke stvari? Kakvu sliku imamo o sebi, a koja nas vodi u danu? Možda na toj slici nešto fali, što ne vidimo, a netko drugi to vidi?
NIJANSE SADAŠNJICE
Čovjek vidi ono što njegova percepcija prepoznaje, a to je oblikovano i zacementirano njegovim osobnim prošlim iskustvima. U osnovi, za nas je svijet onakav kakvu sliku-o sebi-u njemu imamo. Možda se vidim kao ljepoticu kojoj sve ide od ruke, možda kao brižnu majku, kao dobrog sportaša ili kao nemoćnu žrtvu koja nema izbora ? Jesam li, u toj slici, sebe smjestila među one koji vode igru i pobjeđuju ili one koji trpe i plaču?
U danu se izvrti u nama jako puno raznih emocija- najšireg spektra. Na nekom nivou, nesvjesnom, nekih od njih se sramimo, neke smatramo socijalno neprihvatljivima, neke su plod su naših iracionalnih vjerovanja, pa nas koče i guše ili su nam neke jednostavno od okoline zabranjene. Da li slika koju imam o sebi uključuje i jake emocije koje ponekad imaju stigmu “loših”?
Ako odbacim dio svojih emocija, ako se pravim da mi je sve svejedno, da sam cool, da se “nikad ne ljutim”, da sve kužim, da ne trebam druge ljude, hoću li tada dati donaciju prosjaku, oprostiti prijatelju koji me povrijedio, zaštititi dijete koje plače, razumjeti muža da ponekad viče kad mu je teško? Jer ja se u danu i ljutim, ponekad sam bijesna, uplašena ili posumnjam u Boga, u svoju snagu, u dobre završetke i u stvarnosti mi nije svejedno što se događa u svijetu oko mene. Zašto onda glumim da nemam neke emocije i sebe uskraćujem za svoju autentičnost?
U povijesti su se ljudi puno više borili za neke svoje visoke vrijednosti, spominjale su se emocije kao što su: dostojanstvo, snaga, mudrost, osvajanje, zaštita, moć, pobjeda: velike emocije su ih pokretale na velika djela.
Danas je život drugačiji i puno toga više ne radimo kao ljudi prije nas, ali te su emocije ipak ostale negdje u nama. Mogu li ja danas, sa svim svojim školama i diplomama, prepoznati te emocije i upotrijebiti ih u pravom trenutku na pravi način, pa da mogu reći da sam ispunjena i sretna?
Jer mi se ne čini da je tako, iz onog što vidim; previše je depresije, agresije, raznih ovisnosti, samoće, praznine, besmisla i nemoći.
Heidegger daje slikovitu usporedbu na primjeru čekića – čekić postoji korištenjem, oživi tek kad ga uzmemu u ruku i kada znamo što s njime učiniti, kad osjetimo snagu koju nam čekić daje. Tako nam osjećaj i spoznavanje sebe i drugih ljudi daje – ljudskost.
IMAM SLABU VOLJU KAD HOĆU, A KAD NEĆU NEMAM SLABU VOLJU
Frankl priča u “Liječnik i duša”, kako je razgovarao sa shizofreničnom bolesnicom i ona mu je rekla: “imam slabu volju kad hoću, a kad neću nemam slabu volju”. Nastavlja ovako: “ ta bolesnica mogla bi nas dakle poučiti da je čovjek sklon skrivati pred sobom vlastitu slobodu volje iza svoje tobožnje slabe volje. Ljudi prihvaćaju svoje slabosti kao dane umjesto da u njima vide zadaću preodgajanja odnosno samoodgajanja. Krivo tumačeći i zlorabeći događaje, nastoje se iskupiti za svoje karakterne slabosti”.
Možda bi se to moglo onda jednostavno skratiti na: duhovna odgovornost u duševnom pogledu ili slobodni smo u svom duhovnom stavu prema svojim psihičkim procesima.
BLAGOSLOV SLOBODNOG IZBORA
Ljudi postaju ono što odabiru za sebe. Razlika je u tome što netko odabire ulogu žrtve, naučenu nemoć, destrukciju, a netko drugi odabire nastaviti hodati usprkos svojim problemima i izaći među ljude. To pokazuje razliku u razini duševnog zdravlja.
Moj odabir za društvo će biti onaj muškarac koji se bori. I mjesto s njime gdje je svjetlost jača od mraka. Volim kad se netko bori za ono do čega mu je stalo i što se onda počinju stvari mjenjati.
Da, postoje problemi i načini na koji se nosimo s njima. Pitanje je zašto se netko ne bi htio osloboditi svoje autodestrukcije. Ali se osobi koja ne želi pomoć – niti ne može pomoći.
To je ponekad jako teško, pa ako to ne možemo sami postići, postoje osobe koje nam mogu u tome pomoći.
Nika Bonetti
Bijes i vrijeme, V.Nemet
Liječnik i duša, V.Frankl
