Osobno nisam preveliki ljubitelj dodira sa nepoznatim ljudima, iz raznih razloga, ali Malena s kojom radim tako dobro reagira na zagrljaje, da sam potpuno prerasla svoju neugodu i važno mi je da ona zna da je to u redu i da očekuje i dobije zagrljaje.
BLISKOST KAO DOBRA NAVIKA
Početak odnosa majke i djeteta su upravo dodiri; oni pokazuju privrženost, nježnost, bliskost, sigurnost, pristunost. Polako će se kroz takve prve kontakte događati i razvoj djeteta i svih njegovih osjetila, te će se odrediti njegova slika o sebi i svijetu oko njega. Općenito, tako od prvog dana učimo odnose, susrete sa drugim bićima i o važnosti svijeta oko nas, a ta mudrost će se nastaviti zauvijek- samo drugi čovjek pokrenut će u nama sve, emocije, empatiju, afektivnost, sućut; a svaka buduća pukotina u odnosu s ljudima, liječit će se opet odnosom s ljudima.
Suprotnost od toga, odvojenost od drugih ljudi ili tzv. “osjetilna oskudica”, u praksi često rezultira ozbiljnim posljedicama na psihu, a u ekstremnim slučajevima i smrću, pa ta potreba za dodirom i kontaktom ima važnost za biološki opstanak čovjeka – izostanak dovodi do ozbiljnih duševnih smetnji i organskih promjena na štetu čovjeka, a zahvaća i socijalnu razinu – zato potreba za dodirom ima vrijednost kao i glad za hranom i naziva se “glad za dodirom”, a pokazalo se da se nadoknađuje kroz fizičku bliskost. Naše poimanje bliskosti i “dozvole” za to će ovisiti o odnosu s majkom na početku života.
Ovisno o tome, kasnije ćemo kroz dodir i bliskost potvrđivati naše postojanje: kroz to da nas netko “prepozna” da postojimo (ljudska opstojnost, egzistencija); jednostavnije rečeno tek će istinski susret s nekim odrediti naš svijet i nas u njemu; tek tako ćemo dobiti mogućnost da kroz drugog ostanemo autentični i mi postajemo mi. Ako ostanemo izolirani od ljudi, ovaj proces se neće pokretati.
“Iznad osjećajne, dakle “pasivne” čovjekove socijalnosti, pojavljuje se tako zajednica kao zadatak….no ne treba samo individualna egzistencija zajednicu da bi dobila smisao, nego i zajednica treba individualnu egzistenciju kako bi i sama imala smisla”. V.Frankl
ODKUDA RAZLIKE U DOŽIVLJAJU BLISKOSTI
Pričam s Lucijom i od nje slušam o novostima u literaturi na studiju socijalne psihologije. I tako nas dvije raspravljamo o “attachmentu” i prepoznavanju značajki stilova attachmenta u praksi.
Možda u vašoj obitelji postoji ritual da se grlite ili neki slični ritual koji uključuje dodir i kontakt, a poručuje vam da ste prihvaćeni i voljeni; iz kojeg ste naučili da je takav kontakt u redu i da je to “normalno”? Iz kojeg primate informaciju da je netko za vas tu, ako budete zatrebali i radi toga se osjećate sigurno? A kako to počinje?
Kad se majka i beba upoznaju, komuniciraju dodirom, maženjem, slušanjem i gledanjem; neki kontakt koji pokazuje bliskost i prisutnost i odgovor na potrebe djeteta. Ovisno o reagiranju majke na bebine potrebe i njihovom ranom odnosu, stvara se bazično povjerenje u druge ljude, percepcija opasnosti u odnosima i beba uči načine povezivanja i formiranje odnosa s drugim ljudima.
Pa će dijete čije su se potrebe poštovale ( dosljedno, mirno, pravovremeno, nježno) pokazivati otvorenost za dodir i kontakt jer će naučiti da je okolina sigurna i da može vjerovati osobi koja brine za njega; osjećat će se sigurno i bit će spremno za istraživanje svijeta, učenje i kontakt sa novim ljudima; bolje će rješavati probleme i imati bolju komunikaciju sa partnerom, stav prema konfliktu, prihvaćanju svojih “negativnih” osjećaja, bliskosti i zajedništvu.
Dijete na čije se potrebe nije uspjevalo ( iz bilo kojeg razloga: emocionalna nedostupnost, nedosljednost, trauma) reagirati primjereno njegovim potrebama će se osjećati manje sigurno u svojoj okolini, imat će manje povjerenja u ljude i svijet oko sebe i činit će mu se uvijek da s njim “nešto nije u redu”; zato će se često osjećati anksiozno, ljuto, nervozno, bez vidljivog razloga, pa će se osjećati sigurnije kad je samo; radi negativnih iskustava koje nosi u sebi teško će vjerovati partneru, neće se zauzimati za sebe i neće pokazivati emocije; ovisit će o odobravanju drugih ljudi, tražit će povezanost i privrženost od krivih ljudi, bit će nesigurno u kontaktima s ljudima i imat će strah od bliskosti.
VAŽNOST U PRAKSI
Poželimo ponekad promjeniti odnose s ljudima i dići ih na neki viši nivo, ali nesvjesno čini svoje i to nam ne polazi nam za rukom.
To je ponekad jako teško, pa ako to ne možemo sami postići, postoje osobe koje nam mogu u tome pomoći.
Nika Bonetti
V.Frankl, Liječnik i duša
Erik Berne – Koju igru igraš ?
Spitz, R; Psychoanalytic Study of the Child; 1 : 53-74, 1945.
http://www.roditelji.hr/beba/njega-i-oprema/2685-njeznosti-i-ljubav-poticu-razvoj-beba/
V.Nemet : Bijes i vrijeme
http://www.roditelji.hr/jaslice/razvoj/vrste-privrzenosti-izmedu-roditelja-djeteta/
