Ponekad budućnost ne ispadne baš onako kako smo zamišljali. U nekom trenutku povjerujemo da smo baš mi onaj jedan sretnik u Mitu o ljubavi i čini nam se normalno da će to zauvijek tako i ostati. Ali, s vremenom se puno toga izmješa u zbrci događaja oko nas i postaje nemoguće popratiti sve promjene i predvidjeti sve potencijalne opasnosti koje bi mogle dovesti do toga da se jednog dana probudimo u nekoj drugačijoj, nepoželjnoj realnosti.
Stečena mudrost ponekad nije dovoljna da nas zaštiti od posljedica pograšaka iz prošlosti, naših i tko zna čijih pogrešaka – koje su utjelovljene u svima nama. Vjerojatno će se, baš zahvaljujući tome, u jednom trenutku svatko od nas naći u rascjepu dvije stvarnosti: one kojoj smo se nadali i one koja nas je dočekala u realnosti, a tada ćemo morati odlučiti kako to preživjeti.
ODJAVNA ŠPICA
Ona zabrinuto pita doktora: I što sada, da li on uopće može čuti i vidjeti Istinu o tome što su mu ti ljudi uradili ?
Doktor kaže: Ne može
Ona pita : Ni sa dokazima i snimkama koje imamo o tome svemu?
Doktor odgovori: Ni sa dokazima i snimkama
Ona pita: Doktore, kako će on završiti ?
Doktor odgovori: Ne dobro.
Ona pita: Mislite, završit će sam i napušten u nekoj ustanovi?
Doktor odgovori: Ne, završit će još gore.
Ona pita: To me žalosti doktore, on ima dijete, da li ipak mogu šta za njega uraditi, pomoći mu?
Doktor odgovori: Ne, ništa ne možete uraditi. Morate se maknuti što dalje.
Odjednom nešto što nam je strašno važno klizi iz naših ruku kao voda kad teče iz slavine i to ostavlja u nama osjećaj slabosti, mučnine i nemoći. Slomljeni smo i naše misli lete daleko od težine trenutka pokušavajući se zaštititi od onog što nam je teško sada činiti.
Ali kad se magla digne vidi se daleko.
ČISTILIŠTE
Što kad se nagomilaju razne misli i stvori se osjećaj da nemamo slobodu da izaberemo, da nam je sve zadano i sve preteško, kako im se tada suprotstaviti i pobijediti nadolazeću ansksioznost i pesimistične prognoze za svoju budućnost? Možda nas u traženju snage sputavaju sjećanja na nešto što se nije dogodilo, napuhani strahovi, jako nezrele obrane? Možda instinktivno preuveličavamo neke sitne događaje i dajemo im daleko veće značenje nego što bi trebali?
“Ali najvažnije otkriće je bilo kada sam prvi puta shvatila da postoji način, kako mogu nadjačati sitnice i ne dozvoliti da se gomilaju.” I.Yalom
I prije u životu su postojale situacije kada smo se morali probijati kroz mrak, pa možemo to i sada, ponovno. Zaštitnički poriv postoji u svima nama, pa zašto ga ne bi okrenuli prema sebi nego osjećamo potrebu da štitimo osobu koja to ne želi ili jednostavno u tom trenutku ne može prihvatiti našu pomoć? Ne prepoznaje nas kao spasitelja ili kao prijatelja, a mi to odbijamo vidjeti.
“Ovdje se susrećemo sa središnjom temom egzistncijalizma: živjeti znači patiti, preživjeti znači naći smisao u patnji. Ako život ima smisao, onda i u patnji mora postojati smisao. Svatko sam mora pronaći taj smisao i prihvatiti odgovornost koju mu ona nalaže”.V. Frankl
Ponekad čovijek dobije točno ono što želi,a to može biti najveća pogreška.
ZLA VJEŠTICA U VISOKOJ KULI
U bajkama postoje likovi zle vještice koje dobre ljude drže zatočene u tamnim i mračnim odajama odakle ne mogu pobjeći. Srećom, to je samo dječja priča koja nas ne može ugroziti ako u nju ne povjerujemo jer to znači da uvijek imamo neki slobodan izbor.
Život je pun teških odluka, ali ipak ih donosimo svaki dan. U najtežim trenutcima treba ih donijeti otvorena srca i otvorenih očiju, planski i strpljivim odabirom.
To je ponekad jako teško, ali ima ljudi koji Vam u tome mogu pomoći.
Nika Bonetti
Svakim danom sve bliže, I.Yalom
Čovjekovo traganje za smislom, V.Frankl
