Lako je izgubiti se u mislima ! Malo mi pažnja popusti ili se dogodi nešto što mi nije ugodno i već po navici se isključim i odlutam mislima daleko, daleko…. a ona izreka “biti u ovdje i sada” tako dobro zvuči, a tako nam teško ide !
PAMETNA GLAVA ILI ŽRTVA NEKOG NESVJESNOG PROCESA ?
Poznat nam je se svima osjećaj kad nas glava zaboli od previše razmišljanja, ono kad se pogubimo u mislima ili kad silom želimo nešto riješiti ( prisilnoneurotska reakcija), a u stvarnosti možda nije pravi trenutak, nisu prave okolnosti za to ili postoji neki treći razlog – pa to ne ide kako smo mi zamislili !
Ponekad dobijemo lagani “napad panike” od svih tih silnih i teških misli koje nam problaze kroz glavu, koje nam ne daju mira, a nema zaključka niti rješenja – niti pravog, jasnog pitanja.
To je zato što nam ta prevelika pažnja na nečem ili pojačano (samo) promatranje i pretjerana svjesnost o nečem ustvari izazivaju smetnje, a bolje bi se osjećali kad bi uspjeli zadržati onaj elegantni “glatki stil kojim zdrav čovjek živi, misli i djeluje” (V.Frankl); onu neku nagonsku, institktivnu sigurnost i jasnoću koju osjeća smiren čovjek u svakodnevnom razmišljanju i promišljanju o svojim odlukama, odlukama koje čine naš život. Bez hipertrofije svjesnosti koja prati naše spoznavanje i odlučivanje.
Jednostavnije rečeno: ponekad se osjećam nesigurno, a potreba za apsolutnom sigurnošću i kontrolom se kompenzira sa previše razmišljanja o nečemu drugom, trećem; “vrtim” misli po glavi, ponovno i ponovno i to mi donosi željeni osjećaj kontrole i s vremenom neko emocionalno samopouzdanje; olakšanje mi donosi neka odluka, da “to tako treba biti”.
Ustvari, takve misli će se ponavljati jer nesigurnost ne nestaje samo tako lako. Tako ću se uloviti u začarni krug, a možda bi mogla kvalitetnije strukturirati svoje vrijeme i stvoriti neke korisnije rituale.
BITI U OVDJE I SADA
Odvajanje vremena za razmišljanje o nečemu što nije prioritet ovog trenutka, nečemu što je po prirodi takvo da ne ovisi isključivo o meni ili se možda može samo riješiti utjecajem nekih okolnih faktora koji nisu pod mojom kontrolom, uzrokuje ponovno i ponovno nesigurnost, troši naše vrijeme i umara nas.
A život se sastoji od malih i manje važnih trenutaka i odluka, ali i velikih, važnih trenutaka, nekih životnih prekretnica; naša instintinktivna sigurnost i povjerenje u život, koju u normalnim uvjetima nosimo u sebi, služi da nas vodi kroz jedne i druge situacije. Ako se preopteretimo suvišnim razmišljanjima, hoćemo li “čuti” u sebi “glas” koji nas vodi?
Često čujemo savjet od raznih ljudi, da pomaže u takvim situacijama: “biti u ovdje i sada”.
Kada se pojave neugoda, nezadovoljstvo, napetost, nemoć ili neki neugodni osjećaj, možda ćemo instintkivno pokušati pobjeći od njih u razna razmišljanja. Vjerojatno već duže vrijeme to nesvjesno i radimo jer je i to neka vrsta instinkta, obrana od neugode; to je neko ponavljanje obrazaca koji “iskrivljuju stvarnost i sadašnji trenutak”(E.Tolle), a donose nam trenutno olakšanje.
Ali ja imam slobodan izbor, pa se umjesto toga mogu okrenuti oko sebe, razgovarati s nekim tko mi je u blizini, podijeliti takve neugodne trenutke s prijateljima; mogu osjetiti svoje tijelo, koristiti se svim svojim osjetilima da jače osjetim svijet oko sebe; mogu prošetati, voziti bicikl, zagrliti prijatelja; mogu izabrati bilo što drugo i prekinuti takav začarani krug razmišljanja koji bi me “spasio” od neugodnih trenutaka, mentalnog zadržavanja na nekoj situaciji, u prošlosti ili budućnosti.
Lucija kaže da ponekad previše razmišlja, ali ona je pametna; vrlo brzo uči, shvaća, vrijedna je i oduševljava me njezin napredak. Gledam je kako napreduje i na njoj točno vidim kako se sve može, ako se čovjek opusti i pusti da se stvari same rješavaju, kad za to dođe vrijeme.
HODATI KROZ DAN
“Pješak će se spotaći čim previše svrati pozornost na sam čin hodanja umjesto da pazi na cilj.” V.Frankl
Znam da nisam nemoćna u vezi toga da utjećem na svoje misli i da mogu promjeniti (duhovni) stav prema životu u cjelosti i mojoj zadaći u tom životu. Na tu slobodu upućuje logoterapija.
To je ponekad jako teško, pa ako to ne možemo sami postići, postoje osobe koje nam mogu u tome pomoći.
Nika Bonetti
Liječnik i duša, V.Frankl
Moć sadašnjeg trenutka, E.Tolle
