Naše negativne misli će imati onu ulogu koju im pridajemo.
Svima su nam se dogodile neke negativne stvari u prošlosti, pa nam je i danas, ponekad, mučno vratiti se na takva sjećanja. Ponekad je Božja pedagogija teška. Ali kroz probleme rastemo i učimo na svojim greškama. Cilj kušnje nije uništenje nego oplemenjivanje i rast. Da iz bitke izađemo jači.
Nitko nije pošteđen od bolnih događaja. Kad prihvatim to mogu otpočeti proces iscjeljenja i prvi je korak prema unutrašnjem miru i obnavljanju snage. Tako stvaram svoju slobodu.
Logoterapija kaže da u svakom trenutku imamo slobodu za odluku kako ćemo oblikovati svoj život i za odabir svojih vrijednosti u njemu. Tjeskobno prevrtanje po mislima iz prošlosti i sjećanja na stvari koje tada nisu išle kako sam bila zamislila svakako neće biti moj izbor .
UČIMO OD MUDRIH LJUDI OKO SEBE
Srećko me naučio da odvojim ljude od njihovih postupaka i da presječem vezu s tim sjećanjima. I da se više ne vraćam na to. Da se distanciram od takvih misli i kad to uspijem tada me to više jednostavno neće moći uznemiriti.
Možda netko iz prošlosti više neće biti moj bliski prijatelj, ali mene to tada više neće pogađati. Gorčina, duhovne rane, nanesene nepravde, misli o osveti, sve mi to oduzima vrijeme i snagu – za let.
Svaka povezanost na negativnosti iz prošlosti je vrsta emocionalne navezanosti na osobe koje mi više nisu važne. Kad mi dođu misli i sjećanja koji mi stvaraju neugodu, jednostavno ih ne zadržim. Ono što zadržim je svjesnost o vrijednosti unutrašnjeg mira . Ili zamjenim neugodne misli – ugodnima.
Tako me on naučio kako da budem slobodna.
NAVEZANOST NA PROŠLOST
Baviti se negativnim u našim mislima i sjećanjima najviše šteti meni i pretvara me u žrtvu. Biti žrtva znači ponavljati u glavi loše misli, prepustiti se sjećanjima koja nas rastužuju i pristati ostati u takvom raspoloženju, čekati da to samo prođe ili biti u strahu da nećemo moći presjeći vezu sa prošlosti.
“Nije stvar u tome što ćete drugima reći, stvar je u tome što ćete reći samome sebi !” I.D.Yalom
Takva navezanost na prošlost guši moju kreativnost i moju mogućnost da idem dalje. Zatvara me za nove događaje koji će se pretvoriti u nova lijepa sjećanja.
Ivanka je to lijepo rekla na vježbama: smjesti to u balončić sapunice na dlanu, puhni u njega, pusti da odleti u vječnost i osjeti slobodu u tijelu i duši.
JOŠ NEŠTO VAŽNO
Ipak, prije nego odmahnemo rukom i krenemo dalje, trebali bi iskreno oprostiti ljudima iz prošlosti koji su nas povrijedili. Smisao opraštanja je da budem slobodna i da nove stvari uđu u moj život. Da se oslobodi prostor u meni za mir. A iz mira mogu bolje odlučivati šta i kako dalje. Mogu preuzeti odgovornost za svoj život.
Odabirem opisati loše stvari iz prošlosti samo kao vrijednu lekciju za budućnost. Pustiti svježe misli u moj život. Tako će moje pamćenje ozdraviti i lakše ću disati. Prilika da zablistam i budem gospodar svog Života. Biti slobodna i hodati mirno dalje, prema svojoj budućnosti.
To je ponekad jako teško, pa ako to ne možemo sami postići, postoje osobe koje nam mogu pomoći.
Nika Bonetti
I.D.Yalom: Kad je Nietzsche plakao
V.Frankl: Nečujan vapaj za smislom
