Na internetu čitam savjete mladih – mladima: “kad ti se cura javi, nemoj joj odgovarati nego je ignoriraj, pa će ona misiti na tebe jer će je zanimati gdje si i što radiš”. “Ova tehnika će”, nižu se dalje mudri savjeti i pojašnjenja “natjerati svaku ženu da se zaljubi u tebe”*.
Čini se da je teško biti mlada osoba u 21st kad ovakvim tehnikama gradimo modele socijalizacije i učimo preživljavanje. Takvi obrasci će biti loše polazište za odrastanje u afektivno zrelu i odgovornu osobu, a još gore polazište za kvalitetan odgoj djece, te izgradnju tople, prihvaćajuće obiteljske atmosfere.
V.Frankl je puno pisao o mentalnim poremećajima kod mladih, povezanim s gubitkom životnih vrijednosti.
MAGIJSKI POKUŠAJI
Za vrijeme odrastanja susrećemo se sa različitim izazovima i lekcijama. Jedna od važnih i teških lekcija je shvatiti i prihvatiti da smo mi jako mali i nemoćni pred velikim vanjskim svijetom. To je bolno i zastrašujuće, pa budemo uplašeni i ljuti kada radi toga nešto ne možemo riješiti. Hvatamo se neke od ograničenih tehnika preživljavanja koje su na raspolaganju tako malom, uplašenom, bijesnom djetetu -da bi dobili to što nam treba ili da bi neka naša potreba bila zadovoljena.
Kako tada još ne znamo formulirati objašnjenje čega se bojimo ili što trebamo, neko vrijeme nam to ide, ali to doba treba proći u pravo vrijeme jer ako se pretvori u trajan obrazac ponašanja, teško ćemo ga kasnije prepoznati i izaći iz njega.
Ljudska vrsta za vrijeme svog odrastanja treba vodstvo i mentorstvo, pa su nam dani odrasli ljudi koji bi trebali znati bolje i na vrijeme nas naučiti (pokazati primjerom) da ima i drugih načina zadovoljavanja potreba osim: manipulacijama, durenjem, plakanjem i bacanjem po podu, pasivnom agresijom, bijesnim ispadima, kažnjavanjem ignoriranjem, povlačenjem, šutnjom;
Kaže mi jedna razočarana supruga: “On sada mene i djecu ignorira, baš kao što je njegova majka njega ignorirala i kažnjavala šutnjom, što je ponekad trajalo mjesecima”.
Autoritet mora biti oslonac i bez pretjeranih reakcija pomoći nam da prerastemo dječje doba i da ne zapnemo na prosuđivanju svijeta na osnovu površnih informacija i vrijednosti dostupnih malom djetetu.
NE GOVORITI JASNO – LOŠA I OPASNA NAVIKA
Dječje zablude magičnog mišljenja i srednjoškolski kalup prisilne popularnosti u jednom trenutku više nisu dostojni ni mene ni ljudi oko mene. Do kraja adolescencije mogli bi razviti kapacitet za neku osvježavajuću otvorenost i jasnoću u komunikaciji kao i slobodu za osmišljavanje osobnog koncepta konstruktivno provedenog vremena. Neki cilj bi mogao biti: znati kako se osjećamo i što uopće želimo, da bi to mogli bi to iskomunicirati.
“…unutarnju prazininu koja odgovara egzistencijalnoj frustraciji: egzistencijalno frustrirani čovjek ne zna kako bi ispunio svoju slobodu”. V.Frankl
Otvorena komunikacija bi značila neku smislenu misao, skupinu riječi, uputiti drugoj osobi kroz prostor, da ta druga osoba to jasno čuje i prihvati. Uvijek postoji mogućnost da se to ne posloži kako treba, pa da budemo povrijeđeni, ljuti, razočarani, ali osoba puna samopouzdanja i s jasnim stavom će i takav moment okrenuti na nešto dobro. Osjećaj sigurnosti i zaštite je ono što već nosimo u sebi i što možemo sebi sami osigurati.
Ukoliko se pak takvi neugodni zbunjujući trenutci, manipulacije, podcjenjivanja, nanošenje štete nama ponavljaju kroz neko vrijeme -ignoriramo neizbježno*; osoba koja tako komunicira već ima problem iz prošlosti, ali takva osoba nam najvjerojatnije neće biti kvalitetan partner.
“Osjećaj besmislenosti, kreće se danas sasvim blizu, odnosno tik uz osjećaj manje vrijednosti, gledano s etiološke strane neuroloških oboljenja”. V.Frankl
Učinkovitost ovakvih manipulacija*, sukladno tome, uspjet će također samo na osobama koje već imaju problem te koje nisu kvalitetni partneri; možda su nesigurne, nemaju samopouzdanja, osamljene, možda trebaju pomoć.
GLAVNI JUNAK SVOJE PRIČE
Kažu mi mlade žene: čim me netko previše zasipa pažnjom, pa počne ignorirati, znam da nešto nije u redu i da će najvjerojatnije slijediti devaluacija/obezvrijeđivanje – i odmah se maknem iz te situacije.
Naučile su da čim je nešto “pre-više”, “pre-dobro”, “pre-brzo”, “pre-savršeno” – da je vrijeme da stanu na kočnicu , razmisle još jednom i sagledaju situaciju i iz drugog kuta. Do sada su naučile dovoljno o sebi i drugima, pa je ta lekcija uspješno usvojena!
Osoba koja drži do sebe dat će sebi vremena, neće ulijetati nepromišljeno u interpersonalne odnose niti pristajati na manjkave sadržaje i poruke; ostavit će sebi vrijeme da vidi tko je ta druga osoba i dati priliku drugoj osobi da se dokaže, da se bori za njezinu pažnju. Znat će da dobar život gradimo učenjem o sebi i sagledavanjem životnih situacija na realističan način, radom i stvaranjem novih vrijednosti, a ne ponižavanjem drugih ljudi, besmislenom patnjom koju sebi stvaramo i ispiranjem mozga.
“Čim je postavljen temelj za biti sretan, sreća i radost dolaze same od sebe”.V.Frankl
To je ponekad teško, ali ima osoba koje Vam u tome mogu pomoći.
Nika Bonetti
Patnja zbog besmislenog života, V.Frankl
Svakim danom sve bliže, Yalom&Elkin
