“Jezik u toj svojoj mudrosti kaže da čovjek “pada” u san; dakle i u nesvjesno – koje ide ruku pod ruku sa snom – u koje sebi moramo dozvoliti da nužno padnemo” V.Frankl, Vremena odluke.
KAD DAN ZAVRŠI
A čovjek koji legne u krevet i grčevito se nastavi držati za svoja dnevna razmišljanja, prebrajati negativne stvari, loša sjećanja, svoje propuste – neće uspjeti brzo i lako zaspati – pasti u san. Kao ni onaj čovjek koji, ako se po noći probudi, ponovno i ponovno prebire iste takve misli ili smišlja situacije koje bi mogle krenuti loše, potencijalne probleme koji bi proizašli iz njih i odmah za njih rješenja, da bi si donio olakšanje i privid kontrole.
Zašto se to događa?
To je neka nesvjesna tjeskoba u očekivanju nečeg lošeg, opet i opet, a potiče je neko naše neurotsko držanje za ovakva razmišljanja. Tako se ponavlja promašena borba protiv nekog “nevidljivog neprijatelja” koji mi ne da da spavam. Umjesto toga, mogla bi izabrati da kroz samospoznaju i samoodgajanje, poravnam put prema mirnom snu.
“Nesanica je čovjekovo nepovjerenje naspram Boga. Bog govori: “Kažu mi da ima ljudi koji ne spavaju. Kojeg li nedostatka povjerenja u mene ! Ja sam na njih ljut ! Ne žele mi povjeriti vođenje svog života !” Charles Peguy.
Ovaj jednostavni i slikoviti prikaz “prepuštanja” snu umjesto hiperintecije (višak namjeravanosti, kako kaže logoterapija ) da držim kontrolu nad svojim životom ili pak hiperrefleksije na neki problem (višak samo-promatranja, kako kaže logoterapija ) i radi toga nemoći da utjećem na svoje misli, nekako mi je lako razumljiva i prihvatljiva slika.
Možda je to opis kako se osjećam kada me nešto brine i na silu pokušavam naći rješenje?
Ali ponekad se stvari riješe na nevjerojatno drugačiji način od onog što bi ja mogla zamisliti. Pitanje je koliko imam povjerenja u život. To je ona fina granica između spoznaje da sam napravila sve što sam mogla i povjerenja da će ipak završiti dobro bez da ja imam savršenu kontrolu nad svime i bez da moram sve odmah i sada riješiti.
FORSIRANA INTENCIJA SNA
“Ako se, pogrešno, teži za samim uspavljivanjem, ako se dakle grčevito ono hoće, tad nastaje unutranja napetost u čovjeku koja mu onemogućuje da zaspi. Strah od nesanice kao strah uvjetovan očekivanjem onemogućuje u tim slučajevima usnuće, a smetnje u spavanju koje tako nastanu potvrđuju i učvršćuju strah iz očekivanja, tako funkcionira circulus vitiosus”. Liječnik i duša, V.Frankl
Dakle ako već unaprijed očekujem probleme sa spavanjem, neću se moći smiriti i opustiti, pa niti zaspati i to je strah iz očekivanja; tako počinje taj negativni krug.
A, možda, da se pokušam usredotočiti na nešto drugo, suprotno, umjesto na strah da neću moći zaspati ? Frankl priča o uspješnim primjerima gdje se čovjek umjesto spavanja odluči uraditi nešto drugo, suprotno od spavanja: vježbe opuštanja, šetnja, pisanje, neki humoristični osvrt na neki dnevni problem ili nešto – neko samodistanciranje od forsirane intencije sna- i na kraju zaspe.
Pričam Tatjani kako meni, ponekad, po noći dođu na pamet najbolje najkreativnije ideje, poticaji; neka rješenja koja mi iz nekog razloga ne prolaze do svijesti dok traje dan i kroz sve ono sve što se u danu događa. Ponekad jednostavno pratim svoj ritam disanja, umjesto da se borim za san. Ili nešto treće što mi omogućava da pažnja odvrati od “prisile” sebe da zaspem.
“Ako nešto zgrčeno i nasilno tražite, to će biti slično ptici koja odlijeće kad za njom ispružite ruku. Nemojte misiti na san i što se manje oko njega trudite to će prije i ranije sam doći”. V.Frankl
RAZNE TERAPIJSKE MOGUĆNOSTI
Logoterapija nije zamjena za druge oblike terapije kod nesanica, nego samo nadopuna uz njih. Nudi nešto što će prekinuti krug straha iz očekivanja, što često čujemo od ljudi; nešto što je uzork niza problema u svakodnevnici.
To je ponekad jako teško, pa ako to ne možemo sami postići, postoje osobe koje nam mogu u tome pomoći.
Nika Bonetti
Vremena odluke, V.Frankl
Moć sadašnjeg trenutka, E.Tolle
Liječnik i duša, V.Frankl
