Nakon uzbudljivog dana vikenda s društvom, legnem u krevet i razmišljam o prije, o ovdje i sada i o budućnosti. Promatrajući svoj život unazad, gledam koliko je svaki danas i svaki sutra bolji od bilo čega što je bilo u prošlosti.
STOCKHOLMSKI SINDROM
Promatram grupicu wannabe managera. Osamljeni, napušteni, izopačeni, ogorčeni, (auto)destruktivni. Jedni drugima uništavaju veze, živote, sreću, ali se i dalje drže skupa jer oni znaju da nemogu bolje. Nema treće osobe koja im želi biti prijatelj, pa se moraju uvijek vraćati korak nazad, svojim tiranima i zlostavljačima- da ne ostanu sasvim sami.
Što trajno održava petlju u kojoj oni ostaju?
Možda to što se identificiraju sa svojim pogreškama prošlosti, sa kaosom koji jedni drugima stvaraju sada, sa onom gorom verzijom sebe u budućnosti, a ustvari oni imaju slobodu da svaki dan iz početka – ne izaberu ništa od toga. Umjesto toga možda bi se mogli identificirati sa svojom preostalom sposobnošću da nadiđu sve to.
Suprotno od mira, sreće, reda i pravila jest kaos i nihilizam koji su nekoj mjeri dio normalnog života, ali u ovako velikim dozama guše, ostavljaju gorak okus i neki ljepljivi očaj kojeg se teško riješiti. Ne čudi da ljudi bježe od njih i da oni stalno iz početka ostaju sami.
Svatko tko pobjegne je već pobijedio i dobio sve .
“…problem je u tome da kad god odbacimo racionalnost i poslužimo se nižim sposobnostima, dobijamo priprostijeg i jadnijeg čovjeka”: F.Nitzsche
MULTILEVEL HARMONIJA
Promatram istovremeno drugu grupu managera. Vode svoje poslove, donose odluke i neprimjetno, jednostavnim poštivanjem društvenih odgovornosti, mjenjaju svijet . Oni imaju obitelji, imaju hobije i dio su velikog i raznolikog društva. Organiziraju predavanja, surađuju na znanstvenim projektima, pišu i računaju algoritme, razmjenjuju podatke, pomažu jedni drugima i svatko doprinosi tom šarenom skupu svojom jedinstvenošću i neponovljivošću pojedinca u grupi (V.Frankl).
Promatram ih dok pričaju, podučavaju djecu, bdiju po noći radi nekog istraživanja, sviraju gitaru ili igraju igrice. Nitko ne trača, nitko ne podmeće, nitko ne laže niti ih ometa bilo kakav oblik distorzije ili destrukcije. Otvoreno se i iskreno razgovara o svemu i natječu se u izvrsnosti umjesto u izopačenim podmetanjima. Ostvaruju neke odabrane životne vrijednosti i zato su sretni.
“Načelo stvarnosti ne znači pravu suprotnost načelu ugode, nego obično proširuje to načelo” V.Frankl
Nitko odavde nema potrebu bježati, svatko želi biti dio ovog zvjezdanog mozaika.
GAMES OF LIFE
Iscrpljeni na kraju dana od svega zanimljivog što se događa, pričamo o još jednoj mogućoj budućosti, o još jednom novom projektu, još jednom kreativnom momentu kroz koji ćemo zajedno narasti i raširiti krila.
U igrama života pobijedit će oni koji se kreću u dobrom društvu, prihvaćaju izazove, odabiru slobodu od demona prošlosti i koji kroz otvorenost i kreativnost rastu prema svojim najvišim vrijednostima.
To je ponekad jako teško, pa ako to ne možemo sami postići, postoje osobe koje nam mogu u tome pomoći.
Nika Bonetti
I.Yalom, Kad je Nietzsche plakao
V.Frankl, Liječnik i duša
