Svaki dan promatram ljude kako rastu, napreduju, uče i cvjetaju. Neki kreću tužni, neki u isčekivanju, neki ljutiti, neki imaju i ozbiljnije probleme, ali svaki puta kada se dogodi onaj sjaj u njihovim očima … sve dobije svoj smisao i zajedno rastemo.
VELIKE STRAŠNE ZVIJERI
Već do sada znamo da ne možemo samo tako “odlučiti” promjeniti se i time riješiti svoje probleme; znamo da puno više stoji iza onoga što nas mući, da naše nesvjesno uvelike upravlja nama i da to sve nije tako jednostavno kako sebe uvjeravamo kad se uplašimo ili patimo ili kad nam se već dogodi nešto loše.
Ako se vrtimo sami u nesvjesnim mikrorutinama sve ostalo nam ostaje maglovito i nejasno, a bez specifičnih znanja i autentičnog odnosa, nećemo moći postaviti nove strukture za rješenja koja tražimo, a bez toga nema promjene.
“Dokle god mogu ukloniti uzrok neke patnje, jedinog smisla ima to i učiniti i tako ukloniti i samu patnju”. V.Frankl
Mogao bi mi koristiti razgovor jer je vani veliki veliki svijet u kojemu nije sve baš uvijek lijepo. Da, vani je smrt i socijalne nepravde, nasilje i patnja, nesreće i beznađe, narcizam i medijske manipulacije ; i dok se radi toga osjećam potištena i tjeskobna, sebi govorim da neću o tome misliti jer mi tako bude lakše, ipak se sve to negdje u meni “sprema” i gomila. Mozak simplificira stvari, ali sve to ipak ostaje negdje ispod radara: nemoć, sram, krivnja, potisnuta ljutnja- a to su velike zvijeri koje su skrivene u meni i sabotiraju me u obliku potisnutih nesvjesnih (auto)destruktivnih obrazaca.
Mogao bi mi koristiti razgovor jer se tako dogodi nešto u danu. Neka sitnica, nešto nebitno, neki “krivi” pogled, neka riječ koja mi nije sjela, ali to bude dovoljno da mi sruši raspoloženje ili da digne neki stari, zaboravljeni, potisnuti strah iz prošlosti i to mi unese nemir. Na prvi pogled ništa strašno, ali dan po dan se sve po malo skuplja u meni: sitni strahovi, nervozni ispadi, projekcije i počinje uništavanje mojeg samopouzdanja, mojih odnosa sa ljudima koje volim i moje motivacije da se borim ili mjenjam. Svakako mogu izabrati ostati “slijepa” na te sitne padove, ali se oni redaju … a možda već neko vrijeme osjećam da ih se do sada previše skupilo.
Mogao bi mi koristiti razgovor jer imam djecu koja me vide i čuju ; i da, svakako i ono što ja ne želim da vide ! Djeca uče od mene sve moje afektivne dinamike i ono što želim i sve ono čega nisam svjesna; uče svakim mojim pokretom, pogledom, ali i iz moje ljutnje, nervoze, nesigurnosti, svađa s bližnjima. A ja imam odgovornost prema djeci. Ne želim da me doživljavaju kao žrtvu ili progonitelja. Želim za svoju djecu biti puno više od toga.
Ako ne naučim to što trebam sada, bit će teže kasnije.
SNAGA ILI ZAŠTITA ?
Možda smo u prošlosti imali “koristi” od svojih “slabosti” ili prezašitćenosti, možda od svoga izbora da ne djelujemo nego da trpimo. Možda su to bili sistemi koji su nekad davno funkcionirali.
Ali to nas danas čini ranjivima, slabima i naivnima i ne daje nam kompetencije da se borimo niti mogućnost da rastemo, nego ostajemo slabi i ovisni o nečemu ili nekome ili skriveni u svome strahu u nekom kutu. Možda ja danas tako prezaštićujem svoju djecu, ali ipak će im se ponekad događati loše stvar – jer je to jednostavno život;
Ono što možemo napraviti je dati svojoj djeci i samima sebi “oružje” s kojim ćemo se boriti u takvim trenutcima, kad nam netko šteti, kad patimo, kad boli, kad se uplašimo.
Trik u nevoljama i patnji nije zaštitita nego snaga. Snaga da od lošeg trenutka napravim za sebe nešto dobro. Da u trenutku kada se sretnemo s nevoljom ili patnjom shvatimo da smo jači nego smo mislili.
A to se uči -Vi to morate naučiti.
“…riječ je o otkrivanju mogućnosti pred pozadinom stvarnosti, radi se o mogućnosti da se promjeni stvarnost”. V.Frankl.
SPOZNAVANJE VREDNOTA
Slobodan izbor znači udahnuti, suočiti se sa velikim čudovištima i učeći o sebi iz svojih slabosti preuzeti odgovornost za svoj život.
Moram postaviti smisao i strukture po kojima ću postupati i koje će me nositi da bi razultat na kraju opravdao sav moj trud.
To je ponekad jako teško, pa kad to ne možemo sami postići postoje osobe koje nam mogu u tome pomoći.
Nika Bonetti
