Lako je izgubiti se u mislima ! Malo mi pažnja popusti ili se dogodi nešto što mi nije ugodno i već po navici se isključim i odlutam mislima daleko, daleko…. a ona izreka “biti u ovdje i sada” tako dobro zvuči, a tako nam teško ide ! PAMETNA GLAVA ILI ŽRTVA NEKOG NESVJESNOG PROCESA…
“Jezik u toj svojoj mudrosti kaže da čovjek “pada” u san; dakle i u nesvjesno – koje ide ruku pod ruku sa snom – u koje sebi moramo dozvoliti da nužno padnemo” V.Frankl, Vremena odluke. KAD DAN ZAVRŠI A čovjek koji legne u krevet i grčevito se nastavi držati za svoja dnevna razmišljanja, prebrajati…
Pričam Jeleni kako ja “to” ne bi tako, kako je “to” napravila ta žena. Jelena me začuđeno pita: “Pa, kak ne kužiš, ti si fighter, ona nije, ona to tak nemre, k’o ti“. Da, trebala mi je Jelena da mi to kaže. Neke stvari u toj priči nisam bila vidjela. Možda svakome od nas treba…
Pričam s Krešom, on ima promociju knjige, pa se koordiniramo. Pita me: kako je. Kažem mu da je dobro, da učim o sebi i drugima i da se radi toga puno toga promjenilo u mom životu. Ponekad se radi toga osjećam kao da je sve staro i poznato je nestalo i malo me strah promjena.…
Biti žena je najljepša i najnježnija pojava na svijetu i podrazumjeva tisuću najljepših i najsavršenijh stvari na planeti i to je ozbiljan i vrlo važan zadatak. Ali, jesmo li mi zaboravile biti žensko? Krasi li me neka nježna suptilna ženstvenost, samo meni svojstvena ? Odišem li ljupkošću, dostojanstvom, samopoštovanjem ? Jesam li čuvarica onog dobrog,…
“Život je supstanca od koje gradimo sjećanja”, piše Frankl. Pa mi je onda važno da odaberem ono što mi odgovara, u tom životu, kad god to budem mogla. Neke stvari ne mogu odabrati, to je ono sudbinsko i meni zadano, a neke ipak mogu odabrati jer su u mojoj slobodnoj zoni i u mojoj moći…
Sjedim na klupici pod drvetom sa zadatkom: sjediti i osluškivati u tišini da bi u sebi našla sve odgovore. Bez suvišnih misli koje mi prolaze glavom, razjašnjavaju mi se stvari koje trebam promjeniti u svom životu. KAD SAM NA PRAVOM PUTU, PRAVE RIJEČI DOLAZE K MENI Postoji u Bibliji priča apostola Marka o tome…
“Obično čovjek vidi samo strnište prolaznosti. Ono što ne vidi jesu žitnice pune prošlosti. U prošlom vremenu, naime, ništa nije nepovratno izgubljeno, dapače, sve je neizgubivo pohranjeno. Ono što se jednom dogodilo, ne može se ukloniti iz svijeta. Zar nije mnogo važnije što je uopće stvoreno na svijet? “ (V.Frankl,Liječnik i duša) Tiha, snažna, nevidljiva prisutnost…
Svi susrećemo muškarce koji na brzinu, kad nas vide, krenu sa šarmiranjem, osvajanjem, sprijateljavanjem; slatki su, motaju se oko nas, dive nam se točno riječima koje želimo čuti, pišu nam prekrasne poruke….a u stvarnosti su zauzeti ili emocionalno nedostupni. Znam to iz prve ruke: kako donose poklone – koje nisam tražila, nude zajedničke sadržaje –…
Stojim u na vrhu stepenica i gledam oko sebe. Ispred mene veliki mural kroz koji prolaze sunčeve zrake. Sve boje lebde i prelijevaju se po crkvi. Još je rano i ljudi šetaju, biraju slobodna mjesta, pozdravljaju poznanike ili jednostavno razgovaraju jedni s drugima. Žamor se širi tim velikim, prozračnim prostorom. Pravo vrelo života ! I…