Nikolina pažnja njeguje obostranu suradnju sa sličnim poslovnim subjektima upotpunjavanjem vlastitih i vaših programa.
Živimo u vremenu u kojem u velikoj mjeri možemo samostalno oblikovati svoj životni put, učiniti od sebe nešto dobro ili svjesnom odlukom propustiti tu priliku. Postoje stvari koje su nam zadane: psihobiološki faktori, okolina, talenti i potrebe, ali postoje i univerzalni moralni zakoni svijeta u kojem živimo. Svatko od nas ima slobodu pokoravati se zakonima…
Na internetu čitam savjete mladih – mladima: “kad ti se cura javi, nemoj joj odgovarati nego je ignoriraj, pa će ona misiti na tebe jer će je zanimati gdje si i što radiš”. “Ova tehnika će”, nižu se dalje mudri savjeti i pojašnjenja “natjerati svaku ženu da se zaljubi u tebe”*. Čini se da je teško…
Normalna je psihološka potreba da trebamo da nas netko voli i prihvaća; potreba za pripadanjem, za nekom zajednicom; potreba da tražimo duboku i iskrenu bliskost, da stvaramo harmonične uzajamne odnose. Prirodno je i zdravo da to tražimo. Ali ponekad ne ide tako lako. UMANJENA STVARNOST Većina ljudi se, duboko u sebi, boji – biti…
..i onda dođe jedan dan kad smo (pre)umorni od razočaranja u partnera, u zajednicu, u zajedništvo, u našu ljubav. Uvuće se u nas neka skepsa, tjeskoba, pomanjkanje snage i osnovana sumnja u sve što smo mislili da smo postigli, pa nam bude teško nastaviti dalje. Zagonetka možda glasi ovako: ako sam cijelo vrijeme dobra djevojčica…
Beskrajno ponosni na tebe tata ! https://www.24sata.hr/sport/kada-umrem-umotan-u-bilo-sjoru-niki-ispunili-zadnju-zelju-pokopan-je-uz-zastavu-hajduka-834375?fbclid=IwAR2RGOgaBwstgsYlh9dpg6yMR28FnU3J9Vfzu7CTuEETjH_Xbgstbdlu7K0 ONO ŠTO JESMO Normalno, svakodnevno razmišljanje o ljudskom životu kreće se u kategorijama kao što su prostor i vrijeme, ali životno iskustvo nam je pokazalo da ljudski bitak nadilazi te kategorije i da je u konačnici uvijek usmjeren prema smislu, neovisno…
Ponekad budućnost ne ispadne baš onako kako smo zamišljali. U nekom trenutku povjerujemo da smo baš mi onaj jedan sretnik u Mitu o ljubavi i čini nam se normalno da će to zauvijek tako i ostati. Ali, s vremenom se puno toga izmješa u zbrci događaja oko nas i postaje nemoguće popratiti sve promjene i…
Čujem tako puno prekrasnih stvari od ljudi koji mi dolaze. Ipak, posebno me dirnula poruka jedne sasvim neočekivane osobe koja je napisala da me ona razumije i da bi me voljela zagrliti kao sestru. Ne može prošlost imati takvu negativnu snagu kakvu nam pozitivnu snagu može dati jedna topla osoba. METRIKA SLOBODNOG IZBORA U neko…
Nakon uzbudljivog dana vikenda s društvom, legnem u krevet i razmišljam o prije, o ovdje i sada i o budućnosti. Promatrajući svoj život unazad, gledam koliko je svaki danas i svaki sutra bolji od bilo čega što je bilo u prošlosti. STOCKHOLMSKI SINDROM Promatram grupicu wannabe managera. Osamljeni, napušteni, izopačeni, ogorčeni, (auto)destruktivni. Jedni drugima…
Sjedimo na plaži na Žnjanu i pričamo o planovima za kraj ljeta, pa za jesen, pa za bližu i za dalju budućnost. Volim pričati o svojim željama i planovima sa prijateljem, on me pažljivo sluša i komentira na način da mi daje uvid u neke nove, bolje mogućnosti koje imam, a koje bi bez njegove…
Vječno pitanje koje nas muči : kako baš ja uvijek naletim na krivu osobu ? PRECIZNI MEHANIZAM POGREŠKE Sve počinje – na početku: u onom našem (nesvjesnom) djetinjem dijelu iskrivljenih stavova djevojčice u nama, onom dijelu, ustrajnom i moćnom, u kojem još vjerujemo u bajke. Bez jasne slike identiteta stalno se iz počekta događa psihološki…
Pita me jedna studentica, od dvadeset i nešto godina, kako da izračuna koliko joj vremena treba da se razboli od “loših misli” i loših stvari koje su joj se dogodile. Stisne me oko srca radi nje. Pomislim kako je vani veliki svijet i kako ima tisuće raznih izbora za nas, pa zašto bi netko izabrao…
Pričaju mi studenti kako im teško padaju sve vrste izolacije: samoizolacija, kolektivna izolacija, društvena distanca. Kažu mi kako se boje da će zaboraviti “vještine” preživljavanja u društvu. Kažu mi kako im bolno fali normalno druženje s vršnjacima. Srećom i tome ima zadovoljavajućeg rješenja ! Gledam to svaki dan ispočetka. ZALIHE PUNE VREMENA Sjedimo u…
Trebalo bi proživjeti život sa stilom i u miru. Ali često to ne ide tako lako. Ili ne ide uopće. Jer nam emocije nisu baš uvijek pod kontrolom. Pa ako ne naučimo kako sami sebe sabotiramo, nećemo moći dostojanstveno postići željeni mir. Svaki me dan netko pita: kaj je on s time (ustvari) mislio? Zakaj…
U razgovorima se često vraćamo na pitanje identiteta i kako vidimo sebe u svom životu. Nekako slabo nam ide odgovaranje na ova sasvim jednostavna, čini mi se, pitanja. Ako ne posložim stvari od početka kako treba, kako mogu očekivati da ću dobiti što želim, ako ne znam točno što želim? Kako ću naći smisao i…
Malo je vrijednih, pametnih i sposobnih žena kao Mare. Ljudi u Zagrebu razmjenjuju njezin broj mobitela kao preporuku nekoga u koga se možeš pouzdati, pa joj mobitel stalno zvoni. Mare (još) ne zna kako je dobro ponekad reći : ne. Ne zna kakvo je to olakšanje i kakav mir to donosi. Promatram je i smješim…
Osjećam kako mi se osmjeh pojavi svaki puta kada čujem zaključak: ” znate, ja se ustvari, ne znam kvalitetno zauzeti za sebe“. Ugodnije se smjestim u svojoj foteljici i mirno čekam nove i još bolje rezultate. Znam da smo sada na pravom putu. Egzistencijalna analiza, između ostalog, postavlja pitanje postavljanja granica, odgovornosti, sagledavanja situacije na…
Show me your friends and I will show you your future. Pitam ljude koji mi dolaze što je bilo lijepo i važno u njihovoj prošlosti? Čega se rado sjete i što bi promjenili ili poboljšali u svom životu danas? Pričaju mi, često, da bi im život bio ljepši i lakši kad bi ponovno imali dobre…
Svaki dan promatram ljude kako rastu, napreduju, uče i cvjetaju. Neki kreću tužni, neki u isčekivanju, neki ljutiti, neki imaju i ozbiljnije probleme, ali svaki puta kada se dogodi onaj sjaj u njihovim očima … sve dobije svoj smisao i zajedno rastemo. VELIKE STRAŠNE ZVIJERI Već do sada znamo da ne možemo samo tako…
Pitam Martinu što sada najbolje ona može učiniti za sebe u vezi problema koji mi iznosi. Ona spremno odgovara, smišlja načine, daje prijedloge, ali onda zastaje i odmah odmahuje rukom i ponavlja mi, vrteći zabrinuto glavom lijevo-desno: “… ali ja to ne mogu”. Promatram je dok to govori, ona to govori sa lakoćom, mirno i…
Šetam po trgovinama jedno poslijepodne sa dvije djevojčice koje su otprilike istih godina. Prva je dijete brižne majke, majke koja se s njome bavi, koja s njome razgovara. Koja joj se divi, grli je i plete joj kosu. Majka te djevojčice je prošla teške trenutke u lošem braku i gotovo nepodnošljivu financijsku situaciju, ali je…
Pitam ljude kad mi dođu da li vjeruju u nešto. Odmah se namršte, počnu se meškoljiti i biranim riječima ispričavati kako imaju “problem” sa katoličkom crkvom, svatko iz nekih svojih razloga; neko razočaranje, neke stare rane, neke sumnje u postupanja, neka priča o nekome koju su čuli iz prve, druge, treće ruke – pa su…
Nekako je bezvoljan i teško mu je započeti nešto novo. Ponovno. Vi biste izašli nekamo, a njemu se ne izlazi u društvo i općenito među ljude. Ponovno. Kad nešto krene krivo, odbija pomoć, a zna da će opet završiti loše po njega. Sve te divne ljude oko vas on nekako ne primjećuje, svi mu smetaju…
Osobno nisam preveliki ljubitelj dodira sa nepoznatim ljudima, iz raznih razloga, ali Malena s kojom radim tako dobro reagira na zagrljaje, da sam potpuno prerasla svoju neugodu i važno mi je da ona zna da je to u redu i da očekuje i dobije zagrljaje. BLISKOST KAO DOBRA NAVIKA Početak odnosa majke i djeteta…
Lako je izgubiti se u mislima ! Malo mi pažnja popusti ili se dogodi nešto što mi nije ugodno i već po navici se isključim i odlutam mislima daleko, daleko…. a ona izreka “biti u ovdje i sada” tako dobro zvuči, a tako nam teško ide ! PAMETNA GLAVA ILI ŽRTVA NEKOG NESVJESNOG PROCESA…
“Jezik u toj svojoj mudrosti kaže da čovjek “pada” u san; dakle i u nesvjesno – koje ide ruku pod ruku sa snom – u koje sebi moramo dozvoliti da nužno padnemo” V.Frankl, Vremena odluke. KAD DAN ZAVRŠI A čovjek koji legne u krevet i grčevito se nastavi držati za svoja dnevna razmišljanja, prebrajati…
Pričam Jeleni kako ja “to” ne bi tako, kako je “to” napravila ta žena. Jelena me začuđeno pita: “Pa, kak ne kužiš, ti si fighter, ona nije, ona to tak nemre, k’o ti“. Da, trebala mi je Jelena da mi to kaže. Neke stvari u toj priči nisam bila vidjela. Možda svakome od nas treba…
Pričam s Krešom, on ima promociju knjige, pa se koordiniramo. Pita me: kako je. Kažem mu da je dobro, da učim o sebi i drugima i da se radi toga puno toga promjenilo u mom životu. Ponekad se radi toga osjećam kao da je sve staro i poznato je nestalo i malo me strah promjena.…
Biti žena je najljepša i najnježnija pojava na svijetu i podrazumjeva tisuću najljepših i najsavršenijh stvari na planeti i to je ozbiljan i vrlo važan zadatak. Ali, jesmo li mi zaboravile biti žensko? Krasi li me neka nježna suptilna ženstvenost, samo meni svojstvena ? Odišem li ljupkošću, dostojanstvom, samopoštovanjem ? Jesam li čuvarica onog dobrog,…
“Život je supstanca od koje gradimo sjećanja”, piše Frankl. Pa mi je onda važno da odaberem ono što mi odgovara, u tom životu, kad god to budem mogla. Neke stvari ne mogu odabrati, to je ono sudbinsko i meni zadano, a neke ipak mogu odabrati jer su u mojoj slobodnoj zoni i u mojoj moći…
Sjedim na klupici pod drvetom sa zadatkom: sjediti i osluškivati u tišini da bi u sebi našla sve odgovore. Bez suvišnih misli koje mi prolaze glavom, razjašnjavaju mi se stvari koje trebam promjeniti u svom životu. KAD SAM NA PRAVOM PUTU, PRAVE RIJEČI DOLAZE K MENI Postoji u Bibliji priča apostola Marka o tome…
“Obično čovjek vidi samo strnište prolaznosti. Ono što ne vidi jesu žitnice pune prošlosti. U prošlom vremenu, naime, ništa nije nepovratno izgubljeno, dapače, sve je neizgubivo pohranjeno. Ono što se jednom dogodilo, ne može se ukloniti iz svijeta. Zar nije mnogo važnije što je uopće stvoreno na svijet? “ (V.Frankl,Liječnik i duša) Tiha, snažna, nevidljiva prisutnost…
Svi susrećemo muškarce koji na brzinu, kad nas vide, krenu sa šarmiranjem, osvajanjem, sprijateljavanjem; slatki su, motaju se oko nas, dive nam se točno riječima koje želimo čuti, pišu nam prekrasne poruke….a u stvarnosti su zauzeti ili emocionalno nedostupni. Znam to iz prve ruke: kako donose poklone – koje nisam tražila, nude zajedničke sadržaje –…
Stojim u na vrhu stepenica i gledam oko sebe. Ispred mene veliki mural kroz koji prolaze sunčeve zrake. Sve boje lebde i prelijevaju se po crkvi. Još je rano i ljudi šetaju, biraju slobodna mjesta, pozdravljaju poznanike ili jednostavno razgovaraju jedni s drugima. Žamor se širi tim velikim, prozračnim prostorom. Pravo vrelo života ! I…
Čitajući članke na internetu čini se da je dobro početi raditi na sebi od duha, duše, nekako „odzgora“ i tamo se dugo zadržati, stalno nešto na sebi možemo popravljati. Puno je stručnjaka koji daju savjete o postavljanju ciljeva, uspjehu, strategijama, svjetovnom viđenju duhovnosti , leadershipu i raznim vrstama inteligencije….lako se uhvatiti u razmišljanje o tome…
Godišnji sam provela kao u nekom snu. Osjećala sam se kao da sam zakoračila unatrag – u vrijeme. Sve je bilo mirno, vrijeme je teklo sporo, a događalo se puno stvari. Ustvari sam sjedila u prirodi i samo osluškivala što se događa oko mene. Ono što sam tražila sam i našla – uzvišene trenutke koje…
Naše negativne misli će imati onu ulogu koju im pridajemo. Svima su nam se dogodile neke negativne stvari u prošlosti, pa nam je i danas, ponekad, mučno vratiti se na takva sjećanja. Ponekad je Božja pedagogija teška. Ali kroz probleme rastemo i učimo na svojim greškama. Cilj kušnje nije uništenje nego oplemenjivanje i rast. Da…
Bila sam na vježbama i kad sam došla kući umorna, zaspala sam. Slijedeći dan je počela bol u glavi, bol u grlu, plućima. Shvatila sam da se teško mogu dići iz kreveta. Temperatura mi je polako rasla. „Ah, pa da, virus, gripa, nešto“….pomislila sam. „Dobro, to bi trebalo biti dva, tri dana i onda će…
za jednu mamu Marinu Mnoge stvari smo pogriješili u prošlosti. Da smo znali bolje, napravili bi bolje. Situacije koje su oblikovale naše odluke tada – nismo mogli bolje odraditi. Trudili smo se da napravimo najbolje za zajednicu, grupu, obitelj, našu djecu, sebe. Trudili smo se da pomirimo razlike, da pokušamo svakog zadovoljiti, da bude mir…
Bilo je proljetno jutro i kiša je pomalo padala dok sam samouvjereno hodala prema samostanu. Duga suknja i pojas koji sam imala oko struka su vijorili zamnom i to me zabavljalo i pomagalo mi da ne mislim na strah radi susreta na koji idem. Uzdahnula sam dok sam otvarala velika teška, lijepa, drvena vrata samostana…